Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

"Dobro došli u Caras Galadhon!"

"Dobro došli u Caras Galadhon! Ovo je galadhrimski grad u kojem stoluje nasljednica
gospodara Celeborn i Galadriel, prijašnje Gospodarice Lóriena.Ona želi da se popnete gore i porazgovarate s njom.Ne dajte svojim srcima da klonu.Noćas ćete bar spavati na miru.Elentari vas očekuje“

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

twilight&shadow
-samo jedan pogled na njezin blog dovoljan je da vidite koliko je super i koliko zapravo talenta ima ova super cura kisskiss(a vjerujete najbolja je mama koju netko može poželjeti)
eellwynnaughtynaughty
-kad jednom započenete čitati njezinu priču-nećete moći stati,jednostavno ćete se zaljubiti u njezinu vilenjakinju i nikad vam neće biti dosta njaminjami
serena,sauni, ili hermiona
-a odaziva se i na nedimke poput candy,ribica,slatkica,eleina poluseka(MOJA poluseka),a možete je zvati i zaljubljenica u Harrya Pottera i vjerojatno niste ni posumnjali-živi u Hogwartsu i radi sve što prava čarobnica radi... zujozujo

Upozorenje i molba:

Upozorenje i molba:
Molim vas da ne komentirate ako niste pročitali ono što sam napisala.Odmah brišem komentare kao što su:bok,kiss,pozz,posjeti moj blog i sl.Ako želite ostavite „trag“ a niste stigli pročitati ili nešto,možete to napraviti,samo nemojte da vam moj blog služi kao oglasna ploča za vaše blogove.Bilo kakav bezobrazan komentar brišem.Ne kažem da vam se moj blog ili ono što pišem mora sviđati,ali onda barem navedite neki razlog.Ovdje komentirajte stvari uz priču ili LOTR,a za sve ostalo možete posjetiti moj matični blog (KLIK) Nadam se da ćete uživati na ovome i drugome blogu.

O meni:

Moje je ime je Elentari.Jedna sam mlada she-elf i živim u Lothlorienu,koji je najljepši na cijelom svijetu.jer nigdje druge ne rastu mallorni,niti elanori,niti niphredili. Jedan lik u mojoj priči se zove poput mene ali to nisam ja,nego mi je baš tom liku pristajalo baš to ime.Želite li stupiti u kontakt sa mnom možete poslati mail ili izravno se prebaciti na MSN razgovor,sve preko iste adrese,iliti:
sany778@hotmail.com
Jako volim Gospodara prstenova i to je definitivno najbolji film i najbolja knjiga na svijetu.Osobno najviše volim Rohance,iako sam ja Noldorka,i najviše volim zemlju Rohan,iako ja živim u Lorienu.Najčešće me možete naći na Hr Tolkien boardu među divnim i prekrasnim,a i posebno talentiranim ljudima!thumbupthumbup

nedjelja, 22.07.2007.

slijedeći nastavak

U sve to vrijeme u Domu kraljeva je vladala žalost.No sve više je ljudi napuštalo Dom i otišlo žalovati u samoći.Pa i Gimli je shvatio da nema njegova prijatelja Legolasa i beskrajno tužan ga je otišao potražiti.Laganim,staračkim korakom je izišao i spustio se do citadele Bijelog Drveta.Tamo je pronašao Legolasa kako sjedi ispred zastave Gondora koja se vijorila na laganom vjetriću.Dok mu se približavao učinilo mu se kako je Legolas neobično zamišljen,ali ga to nije čudilo,jer su i njega morile čudne misli.Legolas je još izdaleka shvatio da mu se Gimli približava.Okrenuo je glavu i tužno ga pogledao ravno u oči.U njima je vidjeo čvrsto prijateljstvo i ljubav.Gimli je Legolasu uzvratio pogled i sjeo pored njega,dokučivši pomalo što Legolas smjera.Neko vrijeme sjedili su u tišini i gledali u daljinu zaokupljeni mislima. Legolas nije znao što bi rekao dragom mu patuljku.No nakon nekog vremena Gimli je polako započeo pričati o neobičnim stvarima,pa je začudio Legolasa.Nije govorio o Elessaru,ni o sebi i Legolasu nego sjetno pozvao sjećanja...
-„Sjećaš se bajnog Lothloriena...“
Legolas je samo kimnuo,a tada je Gimli izvadio nešto iz džepa na odori.Bio je to nekakav gorski kamen koji je zablistao na mjesečini.Legolas nije znao mnogo o radnjama patuljaka i nije znao kakav je to bio kamen,ali je bilo bjelodano jasno da je bio izrađen sa mnogo pažnje i ljubavi i da je mnogo značilo starom patuljku.I to zaista nije bio običan kamen,nego rijetki kamen što se mogao pronaći samo u blještavim špiljama Aglaronda.Gimli je nakon svih pogibelji i rata postao vladar tih spilja. U njega je doveo i nastanio Durinov narod.Tamo se ponovno okupilo kraljevstvo patuljaka i tamo su izgradili veličanstveni grad,veći i ljepši nego ikada prije.Pa osim ljepotom,te špilje su obilovale zlatom i različitim materijalima kakvih nije bilo drugdje.No,patuljci nisu željeli uništiti tu ljepotu kopanjem,kao što su nekada davno učinili sa Morijskim kraljevstvom.No,za taj materijal gotovo i nije bilo potrebno kopati,jer već sasvim blizu površine nalazilo se sve dovoljno za patuljke.Često se među njima govorilo da bi se u tim špiljama moglo naći i mithrila,samo kad bi se htjelo.No Gimli nije dopuštao velika okopavanja čak ni zbog mogućnosti da se ponovno pronađe ta plemenita kovina.
Gimli je pogledao u kamen,a zatim je okrenuo na stranu na kojoj je bila ugrađena sasvim mala kopča.Legolasa je zapanjilo to što je Gimli,rastvorio kopču i Legolas je shvatio da to nije bio samo kamen,nego kutijica u kojoj je bilo pohranjeno nešto,očigledno velike važnosti za Gimlija.Ono u kutijici je Legolasa zapanjilo,ali i jako razveselilo.U kutijici su bila tri pramena svijetle kose.Sjajila se jače od svakog svijetla,poput Vardinih zvijezda što su se tada mogle vidjeti na nebu.A u tom trenutku dogodilo se nešto neobično,što se nikada prije nije dogodilo u Međuzemlju,i što je utjecalo na mnogo kasnija zbivanja iako Gimli i Legolas toga nisu ni bili svjesni.
Jer negdje daleko,izvan granica svijeta kojeg su smrtnici poznavali,preko plavog mora što nije ni jedan smrtnik preplovio,tamo gdje niti jedan smrtnik nije stupio nogom,tamo je jedna osobu uhvatila tu svjetlost.Vilenjakinja iz Besmrtnih zemalja,ponovno je osjetila miris Međuzemlja i sjećanja su se pretvorila u stvarnost.Svaki događaj od njezin odlaska pronašao je put do nje i saznala je mnogo stvari koje su se događale u Međuzemlju.Nikada prije vilenjak koji je odlučio napustiti Međuzemlje nije osjetio vezu s njim.Ta vilenjakinje,mudra i uvažena među velikane Eldara je imala svakakve moći i čudnovatu ljepotu.Kosa joj je bliještila jače nego sunce,a njezin pogled je bio prodoran,ali topao. Tada se u njoj dogodila neka promjena i ponovno joj se oživio život koji je živjela prije dolaska u Besmrtne Zemlje. Pohitala je prema vladarima,i odlučila je uspjeti u naumu koji joj se tada tek oblikovao u mislima.
„Galadriel...“
Gimli je sjetno rekao,iznova prekidajući šutnju.
„Koliko bih dao da još samo jednom vidim njezine tople oči i kad bih joj barem mogao reći da čuvam njezin pramen.“
Gimli,sin Gloinov je imao jednu zadaću u životu i držao je do nje.Bio je on Nositelj pramena. Prisjećao se dana kada je to postao
Prisjećao se dana kada je umorna Prstenova družina ušla u ubavi Lorien.Ne samo da Gimli nije znao kakva sreća ga očekuje,nego je još prezirao dan kada je stupio u Lorien. Nije osjećao nikakvu čast,što je bio jedini iz Durinova roda što je ušao u tu zemlju.No čuo je glas šumske vilenjakinje u glavi.Milozvučan i tih koji mu je šaputao samo riječi utjehe i u kojem je spoznao ljubav.Slušao je njezinu pjesmu i nova snaga se rađala u njemu svake minute koju je proveo pod njezinom zaštitom.Tog dana je zavolio kraljicu Galadriel više nego ikoga.

- 20:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #


četvrtak, 05.07.2007.

slijedeći odjeljak,koji je već po redu

Sad je jahala velikom brzinom,tjerajući Ambara u sve brži i divlji trk,i tad joj je sinulo da nitko nije vidjela kad je ona otišla.Ni njezin otac.Saunielle je jako voljela svoju obitelj i bila je ona za nju od najveće važnosti,ali u tom trenutku se osjećala kao da nitko ne mari za nju. Znala je da svi trpe veliku bol sada,ali u tom trenutku samo je mislila na svoju bol(što inače nikad nije radila).Glavom su joj prolazile misli,koje nikako nisu bile točne,ali su joj se činile tako uvjerljive.U glavi su joj se niti spajale u besmislenu cjelinu i pomislila je kako je manje vrijedna,kako je sama,ostavljena.Eldarion je bio Elessarov sin jedinac,uvijek omiljen kod svakoga,a sad će biti okrunjen za kralja. „Kolika će biti njegova veličajnost i moć,toliko će biti moja bijeda“-mislila je Saunielle,ali nije se radilo o ljubomori.Nije zavidjela bratu,niti njegovom mjestu,ali nije ni znala što ju je snašlo.Ali takve misli su joj nastavljale dolaziti. Aneeren.Najstarija,najpametnija,uvijek ispred nje same.A Tiennia?Tiennia,koja je još u cvijetu mladosti,lijepa i ljubimica naroda.Posjedovala je mudrost Eldara,i njezine oči nisu bile sive,nego smeđe,a u Gondoru su svi imali sive ili u najboljem slučaju plave oči.A onda je bol presjekla Saunielle u grudima.Sama je sebe korila,kako može biti tako okrutna.Pa njezina sestrica plače sama na očevom odru i ona nije uz nju.Zašto je Saunielle snašla takva slabost?? Sama Saunielle je počela sumnjati u sebe,smatrajući da je to posljedica toga što i drugi sumnjaju u nju.Saunielle je oduvijek imala taj osjećaj,ali sada je on izbio na površinu.Prije kad bi joj bilo teško otišla bi u šetnju sa majkom,jer inače nije izlazila na zabave.Nije voljela bučna društva,ples,glazbu,buku općenito.Imala je samo nekoliko prijatelja,ali Saunielle je jako voljela svoju majku.
„Ali ona odlazi“-ogorčeno je pomislila.-„Odlazi i ne vraća se više.Ostavit će me samu.“A tada se u Sauninom umu pojavila želja za boljim životom.Željela je doživjeti neku pustolovinu.Vidjeti daleke zemlje.Upoznati nove ljude,koji bi je razumjeli.Privlačile su je posebno šume.Jednom dok je bila mlađa sa majkom je posjetila Lorien.Bilo je to za nju prekrasno iskustvo,ali ipak nije osjetila potpuno zadovoljstvo.Ni sama nije znala što joj je zapravo potrebno,ali znala da je samo nekakvo čudo može spasiti.
Saunielle je zastala na trenutak da se odmori.Sada je polako hodala,i pustila je Ambara da slobodno trči.Znala je da neće pobjeći.Njezine korake osvjetljivala je mjesečina.Iz korica je Saunielle izvukla bogato ukrašen mač. Saunielle ga je bila pronašla jednog dana u konjušnici u Minas Tirithu.Bilo je to više nego čudno.Saunielle je toliko voljela Ambara da ga je preko noći ostavljala u posebnu konjušnicu samo za njega.Ona osobno se brinula o njemu i nitko nije imao pristupa u tu konjušnicu. No jednog jutra,u sijenu pronašla je taj mač. Saunielle je bila iznenađena,jer joj nije bilo jasno tko je mogao ući u konjušnici,i što bi uopće radio u njoj.Mač je bio prekrasan.Bio je dugačak,ali vidjelo se da nije napravljen u Minas Tirithu.Bilo je u njemu nečega vilenjačkog,ali Saunielle je znala samo jedno sigurno: da će ga zadržati i nikome reći ni riječi o njemu.Prisjećala se kako je snažno zamahnula njime i zastala zapanjeno,jer je u sijenu uočila komadić pergamenta.Izgledao je jako staro,i bio je hrapaviji od pergamenata koji su se koristili.Saunielle ga je podignula,zanimajući što će pisati na njemu. Bila je sigurna da je ništa neće iznenaditi,ali ovo je bilo čudnije od bilo čega što je moglo pisati na pergamentu.Bio je prazan!
No Saunielle ga nije zgužvala i bacila.Nije mogla.Stvorila se neka privlačnosti,i ona je znala da taj pergament nešto znači.Nije znala što znači,na koji bi joj način mogao biti bitan niti išta drugo (kao ni o maču),ali ga je odlučila zadržati.I uvijek je imala mač uza sebe,kao i taj pergament.
Saunielle je oduvijek voljela pustolovine.I uvijek je bila drukčija.Privlačile su je daleke zemlje,ali i više od njih sam Rohan.Pa ona sama je i ličila na Rohansku djevu. Imala je zlatnu kosu,i još je kao dijete posjećivala Rohan.Učila je o Rohanskoj povijesti,a najviše od svih ljudi voljela je Gospu Eowyn od Ithiliena.S njom je razgovarala o Rohanskim čarima,ili pak o njezinim pothvatima iz mlađih dana,i Rata za Prsten.Saunielle je bol koju je Eowyn tada nosila,bolje od drugih,jer je i ona sama željela slične stvari.Divila se Eowyn,divila se njezinoj snazi i vještini koju je tada posjedovala.Čak je Saunielle poželjela biti poput nje.Ili još bolje, poželjela je biti neki snažan ratnik,a ne samo kraljeva kći. Sauniellin najbolji prijatelj je bio Voronwe,koji ju je obično pratio na putovanjima. S njim je mogla opušteno razgovarati,on ju je razumio naučio mnogo važnih i korisnih stvari o divljini.
Te večeri Saunielle je bila jako iscrpljena i odlučila se ne vraćati do minas Tiritha.Nije je zanimalo što će misliti njezina obitelj niti išta drugo.Našla je zaklon i prespavala u njemu slijedeću noć.

- 21:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #


subota, 23.06.2007.

1.poglavlje-Kraljeva smrt(6.odjeljak)

Obećala sam nešto kad završi škola...;)

Dok se Aneeren bavila karton Saunielle je izišla na svjež zrak. Otišla je sama,ali je ispočetka imala neobičan osjećaj da je netko motri,ili čak prati.Odlučila se ne obazirati previše na to i pošla je do konjušnice i uzela svog vranca,te odjahala duž rijeke Anduin.Mjesečina joj je osvjetljavala put.Planine su joj se učinile tako dalekima ispred nje,kao da joj je trebalo više dana jahanja do njih.Zapravo joj je trebalo puno kraće a i više puta je jahala do njih. Vranac joj se zvao Ambar.Bio je to veličanstveni konj i Saunielle je jahala samo na njemu. Voljela je ona putovati,često do dalekih zemalja i čudesnim putovima. Doživjela je svakakve pustolovine i vidjela mnogo toga što druge Gondorke nisu imale priliku.Najčešće se Saunielle prisjećala svog putovanja prema Shireu.Bila je to zemlja „malog naroda“.Ti polutani,a sami su se nazivali hobitima,su bili čudan narod.Oduvijek su privlačili Saunielle,još dok je kao mala slušala priče o njima a i smatrala je kako im je jezik lijep i jednostavan,i da im ime hobit savršeno pristaje.Često su je u kraljevskoj dvornici podučavali osnovama njihova jezika jer je čak i njezin otac znao ponešto njihova jezika.Hobiti su prije svega bili gostoljubljiv narod, koji je uživao u obilnom jelu i piću,te zanimljivim pričama(koje su se katkad Saunielle činile nevažnima).
Prisjećala se ona tog putovanja dok je jahala.Veliki narodi su nakon Rata za Prsten često pričali o njima.Spominjao se devetoprstni Frodo,Samwise Hrabri, Gondorski vitez Peregrin te Holdwine od Marke.Vječne odaje Peregrina i Holdwina(kojem je pravo ime bilo Meriadoc) su se nalazile pored postelje njezina oca,na počasnom mjestu.Arwen je pričala kćerci kako je Frodo otputovao u Sive Luke umjesto nje,da mu rane zacijele.Samwise dugo vremena bio živio u Južnoj Četvrti,bio gradonačelnik,te imao mnogo uljudne dječice sa svojom ženom Ružicom.Sve je to Saunielle istraživala i uživala u svemu tome,da je znala da mora posjetiti taj narod.I baš kako se nadala dočekali su je dobrodošlicom.Shireom je upravljao Merry,peto dijete Samwisea i Ružice,a Shire je naprosto cvjetao.Poveo je Aneeren u Vrećasti vijenac,a Aneeren se voljela šaliti,govoreći kako je upoznala nekoliko tuceta hobita prisjećajući se priče o glasovitom govoru Bilba Bagginsa.Saunielle je osjećala naklonost prema Bilbu,pa je često molila oca da joj priča o njemu.Željela je znati sve,žudjela je za tim da pročita njegovu knjigu i znala mnoge druge pojedinosti.Ta najveća želja joj se ostvarila. Mali Pippin,Merryev brat pokazao joj je gdje se drži ta knjiga.Crvena knjiga Bilba Bagginsa je imala veliku važnost u Shireu,ali rijetko tko ju je pročitao.Hobiti nisu čitali tu knjigu,ne zato što je bila nedostupna,nego su je nazivali prečudnom,čudno poput Bagginsa, u narodu je bila poznata uzrečica,a i većina hobbita nije znala čitati.To su znali samo oni na najvišim pozicijama,najviše potomci Gamgeeja,Tookova i Brandybuckova.Oni su jedini i znali istinu o Ratu za Prsten,a ostali hobiti ju nisu željeli čuti.Naklapali su gluposti kako im je odgovaralo,a svaki je u svoju glavu usadio svoju priču.o velikim i teškim ratovima nisu znali,niti su željeli znati.
Saunielle su bili prozvali Sauni,što joj se sviđalo.Sviđala joj se hobitska brbljavost,i jednostavnost.Ali nije se samo ona njima divila,nego i oni njoj.Smatrali su da je prelijepa. Često su joj prilazili tražili da im priča priče,što je znalo i izmoriti Sauni,ali ih nije mogla odbiti.Ona je u tom kraju obnovila sjećanja na stare stvari,pa su se oni marljiviji dali na posao i spjevali nove pjesme,pa čak i jednu o njoj.Pjesma je bila kratka,vesela i lagana za otpjevati, baš onakva kakve hobiti vole.
Dok u Shireu lijepo jutro sviće,
Lijepa djeva na vrancu jaše,
Dali smo joj jelo i piće,
Njeno prisutstvo baš nam paše.
Tako je bila započinjala,ali bila je mnogo duža.Saunielle se činila tako neobičnom i drukčijom, jer pjesme na koje je ona naviknula su bila raskošne i složenije od ove.No tada je Saunielle usmjerila misli ka stvarnosti.Oni nisu sada bilu tu pored nje,nisu marili za nju i njezine nedaće,kao ni Minas Tirith,kojeg je polako ostavljala iza sebe.

- 19:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #


petak, 27.04.2007.

I poglavlje-Kraljeva smrt(5.odjeljak)

Malo sam bila zapostavila pisanje,imala nekoliko problema,
ali sad je sve riješeno,vraćam se.UŽivajte!!!)
Elboron je došao toliko lijepo Tieny i poželio je reći nešto lijepo i utješno ali riječi jednostavno nisu dolazile iz njegovih usta.Samo je stavio svoj topli dlan na njezino rame,kad se ona okrenula i bacila u njegovo naručje.Nastavila je plakati još glasnije nego prije.Obgrlio ju je svojim snažnim rukama,a ona je naslonila svoju glavu preko njegovog ramena.Njezina dugo,crna kosa migoljila mu se pod prstima.Bila je mekana i Elboron je znao da bi ovako mogao grliti Tienniu godinama. Jedno vrijeme nije mogao shvatiti ništa drugo,ali njegov brat intenzivno je zurio u njega.Iz očiju mu je sijao strah,ali i nekakva mržnja i otrov.Elboron to nije mogao shvatiti,unatoč bliskosti sa bratom.Što znači taj pogled?Bilo je to Elboronu jako čudno,ali nije sada bilo vrijeme za raspravljanje o tome.“Osim toga“,mislio je Elboron, „možda je to samo posljedica neprospavane noći i velike tuge za Kraljem.“Bilo je to mišljenje i logično ali Voronwe je imao gore probleme na umu,koje nitko nije primjetio.Tiennia je bila sretna što je netko uz nju.Privinula se uz Elborona ne mareći ni za što drugo na svijetu.
Eldarion,Aneeren i Saunielle su bili svatko u svojoj sobi.Aneeren je izvadila staru prašnjavu kartu iz jednog ormara.Prisjećala se kako se nije usuđivala pitati oca ni majku o toj karti.no ipak svojoj majci nije mogla sakriti uzbuđenje,jer je tog dana Aneeren bila puno mlađa.Bila je sretna i stalno je cupkala na nozi,ili pak pjevušila nekakve stare dječje pjesmice iako se trudila ostati smirena.Možda bi njezino uzbuđenje bilo još više tog dana da je znala što će sve doživjeti zbog te karte.Možda bi se u njoj pojavio i strah.
„Vidim ti u očima,dijete moje“-započela je tog dana njezina majka. „uznemirenost što kola tvojim duhom,a ja te neću pitati što je to jer već nekako naslućujem da si pronašla ono što ti je rođenjem bilo suđeno da pronađeš.Zabranjeno mi je da ti kažem više ali kada dođe vrijeme sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee“Zatim je nešto promrmljala na vilenjačkom jeziku.
Aneeren se sjetila kako se nasmijala pri spominjanju riječi Pohbee. Bilo je jasno da je to nekakvo ime,ali bilo je neobično i poprilično...ružno...Ipak nešto je vezalo Aneeren uz njega pogotovo zato što joj majka nije ništa više rekla,koliko god se Aneeren trudila.Arwen je bila uzrujana tog dana.
Neobično je to što se Aneeren baš u ovom trenutku toga sjetila.Karte,neobičnog razgovora sa majkom,pa i proročanstva koje je pisalo na karti.Bilo je ispisano na nekom neobičnom jeziku.Aneeren je sve to bilo nejasno.Zatim se ponovno sjetila svog oca. Bila je Aneeren najstarija Elessarova kćerka.Boljelo ju je srce pri pomisli na smrt oca,ali i na njezinu sestricu Elen.Elen je sada neutješno plakala,a ona je trebala biti uz nju.Ali nije mogla smoći snage. Ovako daleko od svega,u samoći,držala je se hrabro,ali se bojala da kad bi vidjela samrtničku postelju i uplakanu Elen da bi se i sama srušila.Osjećala je da bi se prepustila nepodnošljivoj boli,što nikako nije željela.
Aneeren zamišljeno priđe prozoru.Vidjela je Legolasa kako sjedi na citadeli gledajući u daljinu i razmišljajući.Nije mogla zamisliti koliko Legolas godina živi u Međuzemlju,niti o čemu razmišlja.Ipak primjetila je zabrinutost na njegovom licu,pa i namrštenost.Zlaćana kosa mu se vijorila na vjetru.Aneeren osjeti veliko poštovanje prema njemu.Bio je jedan od posljednjih vilenjaka u Međuzemlju.A osim toga bio je i veliki prijatelj njegova oca. Aneeren je čak poželjela da mu se približi i željela je razgovarati ali joj se on učini nekako sjetan. Nije razumjela što ga je tako jako morilo,kakve brige.posebno zašto tako zuri u mjesec.
Sjao je stvarno lijepo a onda u trenutku odzvone u Aneerenoj glavi majčine davne riječi: „sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee....“
Aneeren potrči po kartu kao da će na njoj naći nešto novo.Samo je znala da su majčine nejasne riječi bile povezane sa mjesečevim sjajem.A ovaj mjesec što je izišao ovu noć je svijetlio tako jako.Toliko da je čak smirivao.Dao je Aneeren snagu da preboli oca i snagu da prihvati izazov što ju je čekao.Ali Aneeren stvari ipak nisu postale jasnije.Ništa ju nije povezivalo uz ime Pohbee.Pa iako Anee nije znala što znala je da ta karta nešto znači. Bio je već mrak u njezinoj sobi,i Aneeren poželi pogledati još jednom kartu.Ali bojala se upaliti svijeću jer bi mogla umanjiti bliještanje i svjetlinu Mjeseca koji je tako opčinio Aneeren.Zato je kratku stavila na prozorsko okno da je razgleda pod svjetlom mjesečine.Karta je bila nacrtana na starom pergamentu,mnogo hrapavije i starijem od običnih pergamenata. Crte su bile fino povučene,a sam crtež nije bio ništa poseban,kao što bi se to očekivalo. Bila je to slika Minas Tiritha i okolnih planina.Nakon nekog vremena Aneeren osjeti nešto čudno.Crte karte kao da su počele titrati i premještati po karti.
„Sad bi bilo dosta,moram se primiriti“-pomislila je Aneeren i ponovno pogledala u mjesec. Mislila je da joj se to pričinilo zbog toga što nije dugo spavala.Ali ponovan pogled na kartu ju je uvjerio u drukčije.Na jednom mjestu je žarko svijetlila.Aneeren je prešla rukom preko tog dijela i on joj se učinio gladak,dok je ostatak karte bio hrapav.Osvijetljeni dio je prikazivao mali krivudavi puteljak u planini koja je bila najbliža debelim bedemima grada.Aneeren nije znala šta bi to moglo biti,a nerazumljivo proročanstvo na karti je počelo blijedjeti,a Aneeren se bojala da će ga potpuno izgubiti.Brzo je maknula kartu sa mjesečine i ona je opet poprimila stari oblik.Ona je ponovno bila jedna sasvim obična karta Minas Tiritha....

- 19:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #


utorak, 10.04.2007.

I poglavlje-Kraljeva smrt(4odjeljak)

Cijelu noć su uz nju bili Legolas i Gimli. Legolas je bio mučaljiv i zamišljen,ali nije plakao. Bol je podnosio u sebi.Gimli se zato nije sramio pustiti suze za Aragornom. Bio je jako tužan.Bilo je to slično ne toliko davnog dana kada je u Dom Kraljeva položen vitez Gondora,polutan Meriadoc.Njegova postelja je bila pored Kraljeve.Tu je stajao Voronwe,potpuno shrvan.Elboron nije gledao u kralja,nego kroz otvoren prozor,u puni mjesec koji je već izvirio. Osvjetljavao je live mrtvog kralja,nad čijim tijelom je stajala Tiennia. Elboron se bojao išta reći iako je žarko želio utješiti Tieny.Želio je prekinuti njezin plač, biti uz nju,ali se nije usuđivao približiti joj se.Elboron se prisjećao kako je njemu bilo kada je usnuo njegov otac,gospodar Ithiliena,Faramir.
Ah,njegov otac!Sve je bilo drukčije dok je on bio živ.Rijetko je svijet vidjeo tako čvrstog vladara.Kad je Faramir preuzeo vlast,Ithilien je bio skoro pa potpuno uništen bitkama koje su se prije vodile na tom području. Sve je bilo opustošeno,razrušeno.Faramir je bio mudar, čak toliko da je i kralj Elessar primao njegove savjete. Bili su oni dobri prijatelji. Pa i Faramirove žena,prelijepa gospa Eowyn ga je voljela.Sada bi zasigurno plakala da je za to saznala.Elboron je u mislima vidjeo njezine suze.Suze,slične onim Tiennijinim.Elboron je još jednom svrnuo pogled prema mjesecu.
Nije ni shvatio da ga je Legolas već duže vremena promatrao.Elboron se zacrvenio kad je uhvatio pogled vilenjaka i brzo je svrnuo pogled.Uvijek se tako ponašao u društvu vilenjaka. Izbjegavao je čak prodoran pogled kraljice Arwen.Bio je puno bliži sa Kraljem nego sa Kraljicom.Imao je osjećaj da bi svaki vilenjak koji ga je pogledao znao sve što je pomislio.Pa i bio je u pravu.Legolas je osjetio.Osjetio je Elboronove sumnje,poigravanja oko srca kad mu se u misli uvuče Tiennijin plač i tihi jecaji.Legolas je lagano kimnuo Elboronu, podarivši mu tako neku novu snagu i ulivši nadu u srce.
Elboron se laganim korakom približio Elentari(nesvjesno je primio njezin nadimak koji su joj vilenjaci prišili....valjda je osjećao prisnost s njom..ili je barem želio da tako bude). Njegov koraci su odzvanjali na kamenom podu u jednakosti već ustaljenih zvukova. Svojim korakom narušio je tišinu koja se pojavljivala između Tienninog plača i jecaja.Ali istim korakom dao je novu nadu za Tienniu i izmamio prvi smiješak u Gondoru već nekoliko sati. Nije to baš bio pravi osmijeh,ali za ovako tužan dan bio je i više nego dosta.Osmijeh je pripadao Legolasu,koji je uspio pronaći snagu za dalje,čak i u ovako teškom trenutku. Legolas je odmah nakon toga izišao van,tako lagano da nitko nije ni primjetio da je otišao.Izišao je na citadelu i sjeo ispred Doma.Sada je i on promatrao mjesec.Nije znao koliko vremena je prošlo kad se,doslovce niotkud, pojavio galeb. Letio je visoko na nebu,tako ga su ga samo vilenjačke oči mogle vidjeti.Bio je veličanstven,a oglasio se prodornim krikom.Činilo se da je tako blizu ali već nakon nekoliko sekundi poletio je kao strijela,gubeći se u daljini prema zapadu.Prema Lukama.Prema moru.Bilo je to prečudno da bi bila slučajnost.Da se to desilo baš sada,u odlučujućem trenutku,kada je Legolas Zelenlisti morao odlučiti što će dalje sa životom. Razmišljao je dugo i temeljito ali njegova sudbina je zapravo već bila zapečaćena. I to još davno kada mu se prvi put ukazao galeb kako mu je i navijestila vladarica Loriena, šumska djeva Galadriel.Ona je sada već bila daleko preko mora,u Neumirućim zemljama gdje je i Legolas morao poći.Nije više mogao naći mira u Međuzemlju.Sada kad je Elessar počinuo morao je poći,ali strašno se bojao reći to Gimliju. Bojao se njegove reakcije. Gimli je imao neobično dugačak život za jednog patuljka.Legolas je znao,da kad bi on otišao da bi Gimlijev život isto završio. Nije želio biti uzrokom Gmlijeve smrti,ali isto tako je znao da to jednostavno mora učiniti.Otisnuti se put mora....

- 19:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #


srijeda, 04.04.2007.

I poglavlje-Kraljeva smrt(3odjeljak)

Ali to vrijeme je davno prošlo. Eldarion je sada sam stajao na pragu sobe promatrajući kraljicu.Ponovno je primjetio da se nešto u njoj promijenilo,ali baš poput svog oca, nije mogao naći prave riječi za to. A bio je on plemićkog soja kakvog se nije viđalo svaki dan,
te je bio pametan i obrazovan,i nije bilo onoga koji bi se mogao pohvaliti tim sojem kakvim se mogao pohvaliti Eldarion.No ,danas,prvi ali ne i zadnji put,Eldarion je poželio da nije nasljednik kralja. Jer kraljevati je bila poslastica,ali i teška muka,kakvu Eldarion još nije mogao spoznati.Ipak,bio je on mudar,sasvim zreo da kraljuje. U srcu je bio hrabar,ali nije bio brzoplet. Volio je pomno razmisliti prije povlačenja poteza,ali nakon toga nije mu falilo odlučnosti. Tako je bilo i sada;nakon što je časkom porazmislio što će reći majci polako joj je prišao. Bilo mu je teško gledati je tako tužnu,ali nije imao druge.
„Majko“-sasvim tiho je prozborio Eldarion.
A Arwen se i dalje nije micala,niti se pogled u njezinim hladnim očima promijenio. Vidjelo se u njima da joj se srce slamalo od boli. Boli koju je Eldarion jasno mogao razumjeti i shvatiti. Baš svi su oplakivali kralja,ali kolika je samo mogla biti tuga u srcu njegove majke,koja je kralja toliko voljela??Pa,zbog njega se odrekla besmrtnog života.Ona je sada mogla biti najljepša vilin-djeva negdje u Neumirućim zemljama i mogla je biti sretna uz svog vilin-oca i vilin-braću Elladana i Elrohira.Umjesto toga,ona sad plače za njegovim ocem.Eldarion je nesvjesno stavio ruke na Arwenina ramena kako bi joj dao podršku u ovako teškom trenutku. Na dodir njegove ruke,Arwen kao da se prenula iz razmišljanja.Okrenula se prema Eldarionu i slabašnim je glasom punim tuge prozborila:
-„Eldarione....“
Eldarion je žustro kleknuo pre nju. Bio je nervozan i zbunjen,ali znao je što ga očekuje.
-„Eldarione,sine Elessarov-započe ona,polagano-tvoj otac je usnuo sa spoznajom da je njegov sin jedinac sposoban da bude kralj.Znao je da nećeš uzmaknuti pred velikom zadaćom koja te očekuje i koju ti je bilo nemoguće izbjeći. Možeš samo pokleknuti i odvesti ove zemlje u propast ili postati dostojan nasljednik Elessarov.Tvoj otac se nadao da će tvoja vladavina uspjeti održati mir u ovim zemljama.“
Eldariona je već hvatao strah,ali se svim snagama trudio to prikriti. Ipak njegovoj majci,kćeri Eldara,ništa se nije moglo sakriti.
-„Bez brige.Eldarione,ja....“-zastala je,predosjećajući sinovu reakciju-„moram napustiti ovu zemlju.Nakon smrti tvog oca jednostavno ne mogu ostati ovdje. Moram poći u Lothlorien. Znam da ćeš ti ostati ovdje pravedno vladati i znam da ćeš paziti na svoje sestre.Svašta će vas snaći,predosjećam to,a nešto je već zapisano u proročanstvima.Ali ja ne mogu s vama na vaša životna putovanja, ja slijedeće jutro odlazim.“
Eldarion se nije obazirao na više nego neobični dio kojeg je njegova majka rekla o nekakvim nedaćama i proročanstvima,bilo mu je puno više gore što je njegova majka tako brzo odlazila. Znao je da će jednom doći i taj dan,ali ne da će to biti sada,kad mu je najteže.
-„Sutra!!!“-kriknuo je-Majko ali ti ne možeš otići.Ne smiješ otići.Ja ne znam vladati jer nisam rođen da budem kralj.Nisam nasljednik takve plemenite osobe kakav je bio moj otac. Ja ne znam put kojim trebam poći.Pa i ako je on zacrtan,ja ga neću moći naći. Ja ne mogu....“
Arwen je podigla ruku zaustavivši tako Eldarionovu bujicu riječi.Zastala je trenutak a onda je blago započela:
-Ja ću uvijek biti uz tebe.Ako ne tijelom,onda duhom. Isto tako i tvoj otac.Imaš mnogo prijatelja na svojoj strani. Zato.....zato što su svi voljeli tvog oca.....“
Pa iako se Eldarion nadao da će Arwen reći još nešto korisno,ona je samo ponovno pustila suze. Preteška da bi ih Eldarion mogao gledati.
Do kraja noći pošao je u svoju sobu.Imao je mnogo toga o čemu je trebao dobro razmisliti,prije nego što njegova majka ode.Njegove sestre Aneeren i Saunielle su također bile u svojim sobama.Jedino je Tiennia bila cijelu noć uz oca.Nadala se da će se probuditi još jednom.

- 16:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #


četvrtak, 29.03.2007.

I. poglavlje-Kraljeva smrt (2.odjeljak)

A onda je izišla.Svi su ušutjeli ,pa čak i Gimli.Tiennia je provirila iz dvorane,a Arwenine ostale kćerke su se zapiljile u majku.Eldarion je šutio,njemu nije bilo potrebno da pita majku što se desilo.On je to već znao.I Arwen je šutila ali njezin uplakani pogled je sve govorio.Bila je zaogrnuta modro-zelenim plaštom,te se doimala hladnom,kao da su joj sve lađe potonule,da više nema razloga za živjeti.U narodu je zavladao nemir.Žene su naricale, oplakujući svoj narod koji je ostao bez Elessara,najplemenitijeg kralja koji je u njihov život donjeo mir i izbavio ih od tamnih usuda Sauronovih.Taj dan, 01, ožujka 120 Č.D je zapamćen kao dan velike tuge,veće nego ikad prije u narodu Gondoraca.
Još dugo je narod stajao tako okupljen.Eldarion,Tiennia,Aneeren i Saunielle su ušli u Dom kraljeva.Njihov otac je tamo ležao i izgledao je tako blaženo i lijepo,kao da je spavao i da će se probuditi svaki čas.Tiennia je ponovno zaplakala,sad još gore nego prije.Njezin plač je ispunio cijeli Gondor,plakala je dugo i neutješno poput svoje majke.Uhvatila je oca za ruku i nije ga htjela pustiti dugo vremena. Aneeren i Saunielle su se uputile u svoje sobe.Eldarion je bio tužan,ali je znao da mora razgovarati s majkom.Uputio se prema njezinim odajama.Kucao je pred njezinim vratima,ali ona nije odgovarala.
Eldarion je ušao u sobu.Tamo je zatekao svoju majku kako je sjedila je u kutu sobe i odsutnim pogledom gledala ispred sebe.Nije ni primijetila kada je njezin sin jedinac ušao u sobu.Gospa Undomiel je bila jedna od najljepših djeva što ju je svijet ikada ugledao.Na njezinom veličajnom licu odražavale su se mnoge patnje kroz koje je prošla. Zvijezda Danica svoga roda nije bila ni mlada ni stara. Ipak nakon što je postala smrtnica mnogo toga se na njoj promijenilo.Naravno da Eldarion nije mogao vidjeti tu promjenu jer je to bilo davno prije njegova rođenja,ako se gleda po računanju smrtnika,ali tu promjenu je osjetio u sebi prvi put kad su mu pričali priču o velikoj ljubavi između njegove majke i njegovog oca. A i otac mu je često znao pripovijedati o Arwen.
-Trebao si je vidjeti-katkad bi znao pričati sa sjajem u očima- vidjeh je u Rivendellu tog davnog dana,i bio sam uvjeren da spavam.Kosa joj se vijorila na vjetru dok je polako hodala među drvećem.Bila je zaogrnuta vilin-plašta ali nije bilo tog plašta ili odore koja bi mogla prikazati tvoju majku u punom sjaju.Jer bila je ona doista takva-Elessar bi se zamislio,jer čak ni on nije mogao naći prave riječi za nju-dostojanstvena i tajnovita,i ispod njezinih mudrih očiju krila se tuga,ali nikada nije posumnjala u sebe.
Tada bi mala Tieny potrčala pored njih igrajući se,a Eldarion je točno znao kako je Arwen izgledala prije. Svi su se smrtnici,pa i vilenjaci čudom čudili kad bi ugledali Tienniu. Bila je ona u srcu Gondorka ali je imala izgled kakve plemenite vilin-djeve. Na glavi joj se bliještila sjajna zvijezda,poput one što se davno bliještila na glavi Elberethinoj.Zato su je vilenjaci prozvali Elentari,a Eldarionu je najmilije bilo kad bi je zvao Elen.
Zatim bi Elessar otpjevao nekoliko stihova o Elbereth,kraljici zvijezda ili o Luthien Tinuviel djeve što se poput Arwen predala smrtniku.

- 19:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #


subota, 24.03.2007.

I-poglavlje...Kraljeva smrt...(odjeljak 1.)

Crveno i užareno Sunce je polako zalazilo.Te noći zalazak je bio ljepši nego svi dotadašnji. Bio je onakav kako se samo poželjeti mogao.Bilo je u njemu nečega tužnog i sjetnog,ali i dostojanstvenog. Ipak,nitko nije imao ni sekundu vremena,pa ni volje promatrati nešto, u tom trenutku bezlično, poput zalaska Sunca. Bio je mjesec ožujak ali je cijeli Gondor,pogotovo glavni grad,Minas Tirith bio u punom cvatu. Procvjetalo je već bilo najljepše drveće, najljepše cvijeće i ostalo bilje,kakvo se samo poželjeti moglo. Ipak,nitko nije imao vremena, niti volje zastati da pomiriše cvijet i da se podivi njegovoj ljepoti….
Skoro cijeli narod se okupio ispred Doma kraljeva,što je stajao na najvišoj citadeli. Sve je bilo utihnulo,pa čak i ptice,koje su inače veselo cvrkutale,bezbrižno pjevajući svoju pjesmu.Na čelu okupljene svjetine stajao je mladić zabrinuta pogleda ali lijepe vanjštine. Bio je to Eldarion,kraljev sin,a sa njegove desne i lijeve strane suznih očiju nateklih od plakanja stajale su njegove tri mlađe sestre.Samo malo pored njih stajali su Voronwe i Elboron. Bili su oni blizanci,slični jedno drugome po izgledu i građi,ali različito odjeveni i različitog ponašanja.Bili su oni sinovi Bijele Gospe Eowyn i Princa od Ithiliena Faramira. Bili su oni dobri Elessarovi prijatelji,a taj dan je upravo zbog kralja Elessara bio tužan za sve ljude. Svi okupljeni su potišteni očekivali izlazak vilin-djeve Arwen Undomiel iz Doma. No umjesto nje, začulo se njištanje konja. Mogao je to,naravno, biti bilo koji konj ali Eldarion žustro okrene pogled kao da očekuje nekoga. I bio je Eldarion u pravu. To nije bio bilo koji konj. Bio je to veliki Rohanski konj nazvan Arod,konj jednog od najpoznatijih vilenjaka.Vilenjak se bio istaknuo u Ratu za Prsten,o kojem su se predaje stalno prenosile dalje,ali on nije bio tako davno. Legolas,Zelenlisti dobio je Aroda kao poklon od Rohanskog kralja Eomera,a on sam je bio Elessarov prijatelj i sudrug u mnogim opasnostima.Jahao je na tom veličanstvenom konju,bez sedla ili uzda,a iza njega se nalazila još jedna osoba. Bila je ona mnogo niža, a imala je crvenu kosu i dugačku bradu.Pa i iz najveće daljine znalo se tko je to. Gimli,sin Gloinov koji nikada nije sam jahao nego uvijek i isključivo sa Legolasom.Grabili su naprijed, tjerani strahovitim sumnjama,pomalo naslućujući zašto se cijeli narod okupio baš ispred Doma Kraljeva.
Eldarion ih je kratko pozdravio tužno ih pogledavši. Legolas je šutio,ne traživši nikakva objašnjenja,ali Gimli poput pravog patuljka nije mogao samo šutjeti. Bio je već ostario i godine su ga sustigle ali nije izgubio ništa od svoje veselosti i brbljavosti. Brada mu je bila duža nego ikada prije,a na licu mu se unatoč godinama odražavala mladost i sreća. Kada je progovorio glas mu je bio lak,iako dublji i hrapaviji.
-„Hvaljen bio Eldarione…..Gdje mi je prijatelj,kralj Aragorn“. Započeo je Gimli posebno naglašavajući riječ Aragorn.Jer Gimli kralja nije nikada zvao drukčije, nikada Elessar nego samo Aragorn. Kralj mu to nikada nije uzimao za loše.-„Nadao sam se da će me dočekati odmah tamo na ulazu u Minas Tirith.Je li moguće da se nije poželio starog prijatelja???-
Tiennia, najmlađa Elessarova kćerka je zaplakala iza Eldarionovih leđa,a zatim je brzo pobjegla u veliku dvoranu,blizu prijestolnice u kojoj je njezin otac još jučer sjedio. Ali sada je sve bilo drukčije. Njezin otac je ležao u Domu Kraljeva,a proglasio se glas da umire. Iako je nastala panika u cijelom Gondoru,pa i dalje on nije primao nikoga drugog osim žene mu, kraljice Arwen.Istina,bio se oprostio sa svima koje je volio,pa i s njom se dugo opraštao.Ali ona nije željela da on ode.Ta,zar nije on znameniti kralj,kralj Dunedaina,nasljednik dugo izgubljene loze Elendilove?
Eldarion nije odgovorio Gimliju, već se na spomen Elessarova imena ponovno okrenuo prema Domu da nije možda njegova majka izišla.Zato je Legolas sa prijekorom pogledao u Gimlia.On je već odavno bio predvidio takav slijed događaja. Predvidjeo je bol Gondoraca,ali ponajviše bol kraljice Arwen.

- 19:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #


utorak, 20.03.2007.

Topli pozdrav iz Lothloriena.....

Otvoren je još jedan blog i nadam se da će biti lijep,uspješan i da ćete ga sa radošću čitati. Ovo je moj drugi blog.U linkovima imate moj matični blog.Ovaj novi blog,pisan ispod Lorienskih mallorna, otvoren je sa jednim ciljem. A to je objavljivanje mog fan-fiction romana na temu Gospodara prstenova da vidim vaše mišljenje o mom pisanju,o LOTR-u ili nečem trećem vezanom za to.Sve što mi želite reći,pitati,samo komentirati,ili pak dodati neki koristan savjet možete napraviti u komentarima.Ako to ne želite učiniti u komentarima (iz nekog samo vama poznatog razloga) možete to učiniti putem maila (ne ljutite se ako ne odgovaram odmah na mailove,to je najčešće zbog tehničkih problema ili zlog nedostatka slobodnog vremena).Mail vam je kao i sve drugo što je važno za ovaj blog u boxu.Ako želite možete mi se pridružiti i razgovorima na MSN-u.
O meni se nema baš previše za ispričati.Duboko vjerujem u anonimnost pa nećete dobiti na uvid moje slike,ili bilo kakve osobne stvari.Ali jedno od najvažnijih stvari za mene je to da obožavam Gospodara prstenova.Ja sam jedna she-elf i to Noldorka.A ponosno nosim ime kraljice zvijezda Elentari.Još sam jako mlada vilenjakinja.Ali eto smrtno računajući imam 14godina što naravno nije ništa kad se broje moje godine po vilenjačkom računanju.Živim u Lothlorienu.Više o meni imate u box-u.
Moj fan-fiction još nema ime,to dolazi na kraju.Čak mi je i jako teško smisliti ime poglavlja prije kraja tog istog.Dugo sam se mislila o tom fan-fiction romanu.Oduvijek me to privlačilo a vidjela sam i da mnogi to pišu ovako na blogovima.Pa sam odlučila da se i ja okušam u tome. Ne mogu izgubiti.zar ne?Zato ću pokušati. Primam sve komentare dobre i loše komentare i savjete.Ali isto tako,pročitajte ono što komentirate.Sve neuljudne,nepristojne i komentare koji vrijeđaju bez razloga istog trena brišem.
Željela bih da posjetite slijedeće blogove:
jednu jedinu Twilight&Shadow sa savršenim LOTR crtežima,talentiranu eellwyn sa svojim dijelom o istoimenoj vilenjakinji i serenu ako više volite Harry Pottera
Dugo sam razmišljala o tome tko sam ja uopće da nastavljam tu temu?Gospodar prstenova me oduvijek fascinirao,pogotovo sam Tolkien.Bio je on fantastičan čovjek.O povijesti Međuzemlja se sve zna.Ima svega u Silmarillionu.Ima i drugih knjiga o Međuzemlju,ali niti jedan meni dostupna ne govori o Četvrtog Dobu Međuzemlja.Pa sam odlučila pokušati sa pisanjem. Ovo je moje Č.D i nadam se da će vam se svidjeti.
Nemam vam više šta drugo reći nego da uživate.Slijedeći post dolazi ubrzo.A to će ujedno biti i prvo poglavlje moje priče.Poglavlja su možda malo dugačka pa ih neću odjednom objavljivati nego samo male djeliće da ne bi zaboljele oči onoga tko će to čitati ako će takvih uopće biti.A ja se nadam da hoće.Zasada dok ne dođe prvi post,možete pročitati nešto više o nekim stvarima u (već znate) box-u,gdje ćete naći i nekoliko slikica.
Vaša kraljica zvijezda,Elentari.
Namarie!

- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<>